Sterilizacija

Sterilizacija odnosno kastracija je kirurško odstranjivanje gonada ili spolnih organa ženki i mužjaka radi sprečavanja estrusa, koncepcije i prenapučenosti.

Rana kastracija štenadi i mačića ( 6-7 tjedana starosti ) sve je popularnija metoda u SAD-u i radi ju oko trećine veterinarskih škola. Radi se o prepubertetnoj gonadektomiji tj. kirurškoj sterilizaciji seksualno nezrelih životinja. Time se sprečava prenapučenost i usmrćivanja, jer se u SAD-u usmrti nekoliko milijuna pasa i mačaka godišnje ( 1996. godine – 2,5 milijuna ), a milijuni budu napušteni. I taj je broj premali obzirom da ne uključuje klinike i skloništa koji ne daju podatke u javnost.

Kod nas takvih podataka uopće nema. Mnogi strahuju da bi štenad i mačići kastrirani u ranijoj dobi bili zaustavljeni u rastu, međutim nekoliko istraživanja to opovrgava ( Sveučilište u Floridi ), pa čak dokazuje suprotno mjerenjem konačne duljine palčane i lakatne kosti.Kod nas se preporučuju kastracije u dobi od oko 6 mjeseci, tj. prije prvog tjeranja. Kod mačaka to može biti i ranije odnosno kad postignu tjelesnu težinu oko 1,5 kg.

Mlade životinje izvrsno podnose operativni zahvat. Mačke se najčešće steriliziraju i kastriraju zbog nemogućnosti kontroliranja reprodukcije ovih životinja. Za razliku od pasa, mačke koja izlaze iz kuće ne možemo spriječiti da se spare. Ženske mačke koje ne izlaze iz kuće, vrlo često ulaze iz tjeranja u tjeranje, te razvijaju tzv. mačju nimfomaniju.

Postoje mnoge prednosti kastracija kuja. Najočiglednija prednost je izbjegavanje svih neugodnosti koje dolaze s tjeranjem kuje (iscjedak, promjena u ponašanju, itd) i nastanka neželjenog legla. To ne samo da je put prevencije neželjene populacije pasa i mačaka već se tako smanjuje i rizik od mamarnih neoplazija ( tumora mliječne žlijezde ) na 0.5% rizika nesteriliziranih kujica, a poslije prvog tjeranja na 8% rizika. Prema dostupnim podacima oko 20% kastriranih životinja imalo je barem jedno leglo prije kastracije.

Postoji predrasuda da mužjake ne treba kastrirati, iako oni naprave novo leglo jednako kao i ženske životinje. Mladi mužjaci mačaka koji izlaze iz kuće, u prvoj i drugoj godini života počinju sa istraživanjem teritorija te se neminovno susreću sa starijim mužjacima, koji vrlo agresivno brane svoje područje. Kod takvih susreta instinktivno bježe i vrlo često stradavaju u prometu. Obzirom da su njihove borbe vrlo žestoke česte su i ozbiljne ozljede koje nastaju kao posljedice ugriza. Nažalost, česte su i ozljede koje zadobiju do strane ljudi jer su njihove borbe glasne te zbog obilježavanja područja mokraćom.

Kastracija i sterilizacija mačaka koje izlaze van je izrazito važna zbog sprečavanja zaraze mačaka opasnim, neizlječivim bolestima kao što su infekcija FIV-om (mačji AIDS), ili FeLV-om (mačja leukemija). Kod muških je pasa najvažniji učinak kastracije onaj sociološki- kastrirani psi znatno se rjeđe sukobljavaju s drugim psima te rjeđe obilježavaju teritorij. Kastracijom se također smanjuje rizik od hipertrofije prostate, te se onemogućava nastanak tumora testisa. Inkontinencija je moguća i kod mužjaka, ali je znatno rjeđa nego kod ženki.

Prednosti kastracija pred komplikacijama su brojne,a komplikacije su rijetke iako moguće. Manje komplikacije su ( kao i pri svakoj operaciji ) naticanje rubova rane, reakcija na šavove i sl. Niti jedna takva komplikacija nije zabilježena u većim postocima. Pretilost se može javiti i to češće u ženki nego u mužjaka, ali je ona uzrokovana mnogobrojnim faktorima među kojima su i količina hrane i razina aktivnosti (npr. kastrirane mačke trebale bi dobivati oko 30% manje hrane nego nekastrirane). Spomenuta kastracija može u manjem postotku uzrokovati pojavu inkontinencije u kuja.